Parkinsonova bolest je kronični neurološki poremećaj. Bitno je osvijestiti javnost o potrebi pravovremenog uočavanja bolesti i time poboljšati kvalitetu života oboljelih.

Parkinsonova bolest je kronični neurološki poremećaj s početkom najčešće između četrdesete i sedamdesete godine života. Danas u svijetu postoji više od pet milijuna oboljelih od te bolesti uz pojavnost kod jednog od 100 ljudi starijih od 60 godina.

Ne postoji siguran objektivan test za potvrdu dijagnoze Parkinsonove bolesti već se u tom smislu oslanja na postojanje tipične kliničke slike i pozitivnog odgovora na liječenje specifičnim lijekovima. U svakodnevnoj kliničkoj praksi uočava se da dio bolesnika i njihovih bližnjih dugo vremena ne obraća pažnju na simptome kao što su tremor i usporenost kretnji, misleći kako se radi o normalnom procesu starenja. Isto tako, sve je više dokaza da se u sklopu Parkinsonove bolesti, osim uobičajenih motoričkih simptoma, javljaju i drugi nemotorički simptomi koji često ostaju neprepoznati, a uzrokuju značajne tegobe u svakodnevnom životu pojedinca.

Stoga je od iznimne važnosti osvijestiti javnost o potrebi pravovremenog uočavanja simptoma zbog kojih treba zatražiti liječničku pomoć kako bi se što ranije utjecalo na bolju kvalitetu života oboljelog od Parkinsonove bolesti.

1. Uzroci Parkinsonove bolesti

Parkinsonova bolest je poremećaj živčanog sustava koji nastaje primarno kao rezultat gubitka moždanih stanica (neurona) u različitim dijelovima mozga, prvenstveno u substanciji nigri. To područje proizvodi dopamin, kemijski prijenosnik signala u mozgu zaslužen za koordinaciju pokreta. Gubitak dopamina uzrokuje nekontrolirano izbijanje moždanih stanica zbog čega se gubi sposobnost kontrole pokreta.

Prema dosadašnjim spoznajama, smatra se da je Parkinsonova bolest rezultat međudjelovanja genetskih i okolišnih čimbenika. Ipak, nažalost, nije moguće odrediti specifičan uzrok nastanka pojedinačnog slučaja Parkinsonove bolesti. Najveći zasebni rizični čimbenik za Parkinsonovu bolest je uznapredovala životna dob. Ozljede glave i izloženost pesticidima povezane su s povećanim rizikom, dok su pušenje i konzumacija kave povezani sa smanjenim rizikom od nastanka Parkinsonove bolesti.

2. Simptomi Parkinsonove bolesti

Glavni simptomi u Parkinsonovoj bolesti su motorički, što znači vidljivi poremećaji izvođenja normalnih kretnji. Može se uočiti tremor u mirovanju, a označava nekontrolirane pokrete ekstremiteta uglavnom u mirovanju uz prestanak tijekom izvođenja neke radnje. Osim toga tipična je bradikineza; usporenost kretnje i gubitak spontanih i voljnih pokreta. U sklopu toga kod oboljelog se može uočiti smanjena ekspresija lica, usporen, monoton govor, usporen hod sitnim koracima uz oskudne sukretnje rukama. Neuobičajena ukočenost ekstremiteta ili dijela tijela naziva se rigor uslijed čega su ektremiteti i cijelo tijelo teže pokretni, stav bolesnika je pognut, otežano se ustaje iz sjedećeg položaja. U Parkinsonovoj bolesti može se javiti i posturalna nestabilnost, odnosno poteškoće održavanja ravnoteže i smetnje koordinacije.

Prepoznajete li bilo koji od simptoma, javite nam se za pregled!

Liječnici uz navedene osnovne simptome, sve više prepoznaju prisutnost i djelovanje drugih simptoma u Parkinsonovoj bolesti koji se nazivaju “ne-motorički simptomi”. Sastavni su dio Parkinsonove bolesti, mogu se javiti i prije samih motoričkih simptoma bolesti, pogoršavaju se progresijom bolesti, a mogu značajno utjecati na kvalitetu života oboljelog od Parkinsonove bolesti. Uključuju poremećaje raspoloženja i kognicije (npr. gubitak interesa za okolinu i aktivnost, tjeskoba, depresivnost, poremećaj pažnje, pamćenja), poremećaj spavanja (nesanica, pospanost, poremećaj ponašanja tijekom spavanja, nemir u nogama), gastrointestinalne smetnje (poteškoće gutanja, opstipacija), neobjašnjivi difuzni bolovi, gubitak osjeta njuha.

Početak simptoma Parkinsonove bolesti je obično asimetričan na jednom udu, najčešće na ruci. Simptomi bolesti postupno zahvaćaju i drugi ud iste strane tijela, a kasnije i udove druge polovice tijela. Izvođenje brzih pokreta je poremećeno, pri pisanju izražena je mikrografija (pisanje sitnim slovima). Poremećaji u hodu i držanju također su karakteristični za Parkinsonovu bolest. Poteškoće pri ustajanju iz sjedećeg položaja, teškoće u započinjanju hoda, uz pognuto držanje tijela, te hod sitnim koracima, ponekad uz ubrzanje sve sitnijim koracima (festinacija). Blokiranje kretnji (freezing) odgovara prolaznoj nemogućnosti kretanja. Obično nastupa pri pokušaju započinjanja kretnji, pri okretanju ili približavanju cilju, prelasku ulice i sl. Bolesnik ima osjećaj kao da su se cipele »zalijepile« za pod. Ti simptomi nastupaju u kasnijoj fazi bolesti. Festinacija, gubitak posturalnih refleksa i blokiranje kretnji uzroci su čestih padova bolesnika s uznapredovalom Parkinsonovom bolesti.

Kada posumnjati na Parkinsonovu bolest?

Ukoliko primjetite neki od prethodnih promjena nejasnog uzroka, konzultirajte liječnika neurologa koji se bavi poremećajima pokreta.

U nastavku nalazi se kratki test koji može uputiti na postojanje parkinsonizma (specifičnog poremećaja koji se vidi i u Parkinsonovoj bolesti).

Ukoliko odgovorite pozitivno na nekoliko od sljedećih pitanja, posjetite neurologa koji se bavi poremećajima pokreta.

1. Primjećujete li usporenje pri izvođenju svakodnevnih uobičajenih aktivnosti?

2. Pišete li u zadnje vrijeme sitnijim slovima?

3. Je li Vam govor postao prigušeniji i sporiji?

4. Postoje li poteškoće ustajanja iz sjedećeg položaja?

5. Tresu li Vam se usne, šaka, ruka i/ili noga?

6. Primjećujete li više ukočenosti?

7. Postoje li poteškoće pri zakopčavanju dugmadi ili oblačenju?

8. Vučete li noge pri hodu i/ili hodate sitnijim koracima?

9. Imate li osjećaj da se noge “zalijepe za podlogu” prilikom hoda ili okretanja?

10. Primjećujete li odsutnost njihanja ruke prilikom hodanja?

11. Imate li problem s održavanjem ravnoteže?

12. Primjećuje li se nepravilan pognut položaj tijela?

3. Liječenje Parkinsonove bolesti

Danas se liječenje Parkinsonove bolesti temelji na smanjenju utjecaja simptoma, no ne i na progresiju bolesti. Ipak, pravovremeni početak uzimanja lijekova poboljšava kvalitetu života i tijekom prvih godina bolesti zadovoljavajuće se kontroliraju simptomi bolesti. Napredovanjem bolesti, potrebno je uzimati više lijekova, prilagoditi doziranje kako bi se postigao što bolji simptomatski učinak.

Levodopa je zlatni standard liječenja Parkinsonove bolesti. U mozgu se pretvara u dopamin kojeg nedostaje zbog u bolesti odumiranja stanica koje ga stvaraju. Najučinkovitiji je lijek u smislu poboljšanja motornih simptoma Parkinsonove bolesti s najmanje kratkoročnih neželjenih posljedica. Učinkovito utječe na motoričke simptome bolesti. Lijek se postupno uvodi, doza 3 do 4 puta na dan učinkovito djeluje na simptome bolesti prvih nekoliko godina. Unutar 5 godina u oko 50% bolesnika dolazi do smanjenja učinkovitosti lijeka i razvoja motornih fluktuacija. To zahtjeva povećanje doze lijeka, koja sve kraće djeluje, dovodeći do ponovne pojave simptoma prije primjene sljedeće doze lijeka, „wearing off“. Mogu se javiti i poznata „off“ stanja u kojima se ponovno javlja tremor ili bradikineza uslijed iznenadnog gubitka učinkovitosti lijeka. Osim toga dugotrajnim uzimanjem levodope mogu se javiti i tzv. diskinezije, koje označavaju poteškoće ili nepravilno izvođenje voljnih kretnji; izgledaju poput nekontroliranog plesa.

Agonisti dopamina (najčešće ropinirol, pramipeksol) su uz levodopu najučinkovitiji antiparkinsonici. Djeluju direktno, nadomiještajući funkciju odumrlih moždanih dopaminskih stanica. Imaju duži poluvijek života (više od 6 sati) i izazivaju rjeđe motorne komplikacije od levodope. Učinkoviti su kao monoterapija u ranoj fazi Parkinsonove bolesti u smislu poboljšanja motornih simptoma i primjenjuju se kao dodatak levodopi u uznapredovaloj fazi bolesti. Kao monoterapija zadovoljavajuće djeluju na simptome prve dvije do tri godine. Ipak, daljnjom progresijom bolesti, manje su učinkoviti od levodope. Potencijalne neželjene pojave uključuju pospanost, halucinacije, periferne edeme, impulzivne poremećaje ponašanja (hiperseksualnost, pretjerano kupovanje i patološko kockanje).

COMT inhibitori (entakapon) omogućuju veću dopremu levodope u mozak. Uvijek se primjenjuju uz levodopu. Pomažu u održavanju stabilne, stalne opskrbe mozga levodopom što omogućuje njeno duže povoljno djelovanje, a ujedno i smanjenje “off” vremena.

MAO inhibitori (selegilin, razagilin) blokiraju enzim koji razgrađuje dopamin te tako povećavaju njegovu dostupnu razinu u mozgu. Koriste se samostalno ili u kombinaciji s drugim antiparkinsonicima. Mogu produžiti djelovanje levodope. Neka istraživanja pokazuju da bi mogli imati i antidepresivni učinak te se istražuje i njihov mogući zaštitni utjecaj na moždane stanice. Ipak imaju relativno mali simptomatski učinak te su moguća međudjelovanja s drugim lijekovima i hranom.

Lijekovi koji se također ponekad mogu koristiti u liječenju Parkinsonove bolesti su amantadin i antikolinergici.

Amantadin smanjuje simptome umora, tremora i usporenosti u ranoj fazi Parkinsonove bolesti te može smanjiti diskinezije u uznapredovaloj fazi bolesti.

Antikolinergici mogu biti od pomoći kod mlađih od 70 godina, kod kojih je glavni simptom tremor, no nemaju učinka na druge simptome bolesti. Moguća neželjena djelovanja uključuju poteškoće pamćenja, halucinacije, opstipaciju, suha usta, poteškoće započinjanja mokrenja.

Oboljeli od Parkinsonove bolesti i njegov neurolog trebaju zajednički odlučiti kada započeti liječenje i kojim lijekom. Također morate biti svijesni da je ponekad odluka o tome koja je terapija najbolja za oboljelog proces pokušaja i pogrešaka.

Radi se u kroničnoj bolesti s dugotrajnim, u kasnijem tijeku, i znatno otežanim liječenjem, kao posljedica slabijeg djelovanja lijekova i neželjenih posljedica samih lijekova. Potrebno je redovito uzimati lijekove prema preporuci neurologa. Poželjno je pratiti stanje bolesnika i zapisivati podatke o tome koliko dugo djeluju lijekovi, kada se od početka uzimanja lijeka tijekom dana javljaju diskinezije, nakon koliko vremena se simptomi pogoršaju. Upravo s tim ciljem bolesnik će voditi dnevnik simptoma bolesti dan od strane neurologa što može znatno pomoći u daljnjem planiranju liječenja. Potrebna je suradnja s neurologom i u smislu prijave neželjenog djelovanja antiparkinsonika (pojava mučnine, oteklina potkoljenica, niski krvni tlak, pospanost, halucinacije, poremećaj ponašanja i ostalo). Ukoliko se primijeti depresivno, bezvoljno stanje, poremećaj mokrenja, opstipacija, smetnje pri spavanju, svakako to treba spomenuti prilikom posjeta neurologu. O tome ovisi daljnja prilagodba terapija i odluka o mogućnostima liječenja drugih nemotoričkih simptoma bolesti.

U liječenju uznapredovale Parkinsonove bolesti, kada se simptomi bolesti ne mogu zadovoljavajuće kontrolirati oralnom terapijom, u obzir dolaze i druge metode liječenja uključujući duboku moždanu stimulaciju i infuzijsko liječenje.

Pri dubokoj moždanoj stimulaciji (DBS), tanka elektroda postavlja se u mozak čime se utječe na poremećene moždane funkcijske krugove. Duboka moždana stimulacija kod liječenja Parkinsonove bolesti poboljšava simptome usporenosti, tremora i ukočenosti uz mogućnost redukcije uzimanja oralnih lijekova, te dolazi do smanjenja pojave diskinezija. U konačnici bolesnik ima bolju kvalitetu života. Za razliku od ostalih kirurgija, DBS ne oštećuje moždano tkivo, stoga je procedura reverzibilna.

Odgađanje pregleda i ignoriranje simptoma mogu značajno utjecati na kvalitetu života. Zato nam se obratite s povjerenjem!

U liječenju uznapredovale Parkinsonove bolesti moguće je i primjeniti LEVODOPA GEL putem INTESTINALNE PUMPE (LCIG). LCIG sastoji se od levodope u obliku vodenastog gela koji se infundira direktno u duodenum ili gornji jejunum preko perkutane endoskopske gastrostome koristeći prenosnu pumpu i posebno oblikovanu intestinalnu cijev. Time se isključuje primjena oralnog oblika lijeka levodope, suprimira njeno pulsatilno, kratkotrajno djelovanje, a time i komplikacije tog tipa liječanja. Ovim oblikom liječenja postižu se ujednačene vrijednosti levodope u plazmi, uz značajno poboljšanje «on» vremena i kvalitete života. U ovom slučaju liječenja potrebna je suradnja bolesnika i njegove najbliže okoline u smislu održavanja stome i primjene samog lijeka.

APOMORFIN je lijek koji se putem subkutane injekcije ili pumpe također primjenjuje u liječenju uznapredovale Parkinsonove bolesti. Radi se o dopaminskom agonistu koji ukoliko se primjenjuje u obliku intermitentnih injekcija pomaže kod iznenadnog “off” stanja (pogoršanja simptoma parkinsonizma) ili kod odgođenog djelovanja oralnog lijeka, a ukoliko se primjenjuje u obliku pumpe omogućuje višesatnu poželjnu kontinuiranu dopaminergičku stimulaciju stalnim unosom lijeka putem subkutane pumpe. Prednost ovog načina liječenja Parkinsonove bolesti je reverzibilnost postupka (vrlo jednostavno i odmah je moguće prestati davati lijek).

Uvođenje jedne metode liječenja uznapredovale Parkinsonove bolesti ne uklanja mogućnost naknadno pokušaja liječenja drugom metodom. Prilikom odluke izbora lijeka važan je uvid u kliničku sliku, komorbiditete, stav samog bolesnika i njegovog njegovatelja, podrška okoline te procjena rizika i koristi u skladu s očekivanjem samog rezultata.

Ostali oblici liječenja uključuju fizikalnu terapiju, psihološku pomoć, logopedsku terapiju. Fizikalna terapija pomaže oboljelima da ostanu aktivni, pokretni te poboljšava sposobnost održavanja ravnoteže i motoričku koordinaciju. Osim povoljnog utjecaja na motoričke simptome bolesti, može utjecati i na neke ne motoričke simptome, poboljšati psihičko zdravlje i smanjiti probleme spavanja. Logopedska terapija može pomoći pri poteškoćama govora i time unaprijediti kvalitetu života. U smislu liječenja depresije i anksioznosti uz terapiju lijekovima, važnu ulogu ima psihoterapija.

Simptome Parkinsonove bolesti danas je moguće zadovoljavajuće kontrolirati. Važno je imati povjerenja u izabranog neurologa, zajednički surađivati u planiranju liječenja i praćenju bolesti. U tom slučaju neće izostati terapijski učinak, a time i Vaše zadovoljstvo. Pravilnim i pravodobnim liječenjem (uključujući oralno, infuzijsko i operativno) moguće je održati odličnu kvalitetu života što mogu potvrditi i svojim iskustvom liječenja oboljelih od Parkinsonove bolesti. Obratite nam se s punim povjerenjem!

Pošaljite poruku: