Prema definiciji, ranim pobačajem smatramo nepostojanje žive (vijabilne) trudnoće u prvih 12 tjedana trudnoće.

Često se u praksi susrećemo s ovom temom iz jednostavnog razloga, jer se učestalo događa, a žene nam dolaze uplašene i zbunjene te je to sasvim prirodno i opravdano. Prema definiciji, ranim pobačajem smatramo nepostojanje žive (vijabilne) trudnoće u prvih 12 tjedana trudnoće. Najčešće se u ranijim tjednima trudnoće, na samom početku, radi o slučaju kad imamo praznu gestacijsku vrećicu (bez embrija), tzv. eng. blighted ovum - odumrlo, prazno ili “slijepo” jajašce koje neki zovu “vještičje” jaje (iako se to meni osobno ne sviđa). Druga vrsta je slučaj kad na ultrazvučnom pregledu vidimo plod, ali bez otkucaja srca i to je tzv. zadržani pobačaj ili eng. missed abortion.

Ljudska vrsta je kao takva vrlo malo plodna. Većina žena će roditi jedno, dvoje, ili vrlo rijetko u razvijenom svijetu, više djece u svom životu, a procjenjuje se da se se općenito od sto oplođenih jajnih stanica roditi svega dvadesetak djece. Dakle, većina ih propadne u nekom stadiju, bilo da se ne implantiraju (ugrade) u stijenku maternice ili odumru u tim prvim fazama razvoja. Oko 50-60% svih trudnoća će završiti vrlo rano, takozvanom biokemijskom trudnoćom. Biokemijska trudnoća je trudnoća kod koje je povišen hormon trudnoće – humani korionski gonadotropin, tj. njegov beta lanac, tzv. β-hCG, eng. human chorionic gonadotropin u krvi ili mokraći (u tom slučaju je popularni urinski test na trudnoću pozitivan), ali se trudnoća vrlo brzo prestane dalje razvijati i razina ovog hormona pada, a žena prokrvari. Smatra se da gotovo polovica trudnoća završi ovako, ali to je teško utvrditi sa sigurnošću, jer mnoge žene ne naprave test na trudnoću, pa ako menstruacija zakasni nekoliko dana ni ne znaju da su bile trudne. Ako se trudnoća dalje nastavi, opasnost za daljnji rani spontani pobačaj (prije 12-og tjedna trudnoće) je 10-15%, a prema nekim autorima i više. Nakon 12-og tjedna trudnoće pobačaji su rieđi. Iz svega navedenog zaključujemo da je (ne)plodnost ljudske rase općenito velika, bez obzira na razinu razvijenosti zemlje. Ukoliko vam se dogodi neka od gore navedenih situacija nemojte očajavati, jer se događa vrlo često. Stoga, ako niste čule za to, upitajte svoje bližnje i sasvim sigurno ćete čuti da su one ili netko iz njihove bliže okoline imale spontani pobačaj. Gotovo sigurno ćete neki od sljedećih puta ostvariti uspješnu trudnoću, ukoliko za to ne postoji neki ozbiljan problem. U slučaju da se to ponovi tri puta, govorimo o tzv. ponavljanim ili habitualnim pobačajima koji nisu tako česti i zahtijevaju poseban blog za sebe. Ponavljani pobačaji se javljaju u 1% žena i to su pobačaji kliničkih trudnoća, dakle trudnoća potvrđenih ultrazvukom ili patohistološki nakon nalaza pobačenog ploda, dok se pretklinički javljaju kod otprilike 3% žena.

Naše bake ili mame nisu odmah po izostanku menstruacije od jedan ili dva dana radile testove na trudnoću i žurile se vaditi β-hCG iz krvi te išle odmah na ultrazvuk (vrlo često žene rade testove na trudnoću i prije izostanka menstruacije). Možda bi i mi trebale slijediti njihov primjer. Budimo strpljive i pustimo našim bebicama da se razvijaju u miru, bez stresa koji se nužno stvori ako se dođe prerano na ultrazvuk pa se plod ne vidi ili se vidi, ali se ne vide otkucaji sa sigurnošću ili β-hCG ne raste kako bi trebao i sl. U tako ranoj trudnoći ionako ne možemo ništa napraviti jer se točan uzrok odumiranja trudnoće tada ne zna, najčešće su to kromosomske aberacije koje se dogode, a majka priroda i/ili dragi Bog se pobrinu da se ono što ne valja dalje ne razvija i događa se tzv. “sve ili ništa” scenarij. Takav scenarij je potpuno u redu.

Naravno da moramo voditi računa o sebi i svom reproduktivnom zdravlju i u slučaju izostanka menstruacije od npr. tjedan dana napraviti urinski test te nakon toga napraviti prvi ultrazvuk - otprilike 6 tj. nakon izostanka očekivane menstruacije (uz napomenu da to nije garancija da će trudnoća proći u redu i da neće nastupiti spontani pobačaj ili neki drugi poremećaj trudnoće).

Rizični faktori za rane pobačaje su starija životna dob, prethodni pobačaji, pretilost, pušenje, šećerna bolest, bolesti štitnjače i drugi endokrini problemi, ovisnost o narkoticima ili prekomjerno konzumiranje alkohola i dr.

Dijagnoza se postavlja mjerenjem β-hCG i ultrazvučnim pregledom. Što se tiče terapije, najčešće se u vrlo ranim trudnoćama spontanim krvarenjem odstrani cijela nevaljala trudnoća u cijelosti i pustimo da se to dogodi. Ako se dogodi zadržani pobačaj i ne prokrvarite, u dogovoru s vašim ginekologom i kada je to nužno, napravi se kiretaža. U novije vrijeme sve više bolnica i kod nas koristi medikamentozni pristup, dakle krvarenje se izazove uz pomoć oralnih i vaginalnih tableta. Nakon medikamentnoznog liječenja spontanog pobačaja, u nekim slučajevima se ipak mora napraviti evakuacija ili kiretaža zaostalog sadržaja maternice, ali to se događa u otprilike svega 15% slučajeva. Nakon pobačaja u ranoj trudnoći nemojte strahovati i ući u psihološki “začarani krug” koji vas može jako ometati u ostvarivanju trudnoće, nego to prihvatite kao nešto što se moralo dogoditi i događa se često, isplačite se, podijelite s nekim, prebolite, tj. prihvatite i krenite dalje. Na kraju želim naglasiti da ne morate raditi duge pauze ukoliko planirate trudnoću. Dovoljno je da dobijete sljedeću menstruaciju i sretno dalje. Postoje i neki znanstveni radovi koji su dokazali da je stopa uspješnog zanošenja čak i veća nakon kiretaže, ali to bi nas odvelo daleko, a i ovako smo odužili. Sretno!