Sindrom policističnih jajnika (PCOS, od eng. polycystic ovary syndrome) je vrlo kompleksan kronični i multisistemski metaboličko-endokrini poremećaj.

Značajno utječe na reproduktivno zdravlje, ali ima i dugoročne posljedice za zdravlje općenito.

Prema podatcima iz znanstvene literature, PCOS ima prevalenciju od oko 4,5 do 11,2%, ali prema nekim studijama i do 21% (procjena ovisi o različitim dijagnostičkim kriterijima koji se stalno unapređuju, etničkoj pripadnosti, životnim navikama i sl.). Točan uzrok nastanka je još uvijek nepoznat. Najčešći simptomi su: neredoviti menstruacijski ciklusi, akne, pojačana dlakavost, masna koža i kosa, često pretilost, problemi sa anovulacijama i posljedičnom neplodnošću, moguće su komplikacije u trudnoći, češća je sklonost anksioznosti, depresiji i dr. Vrlo često, u oko 40% pacijentica je prisutna intolerancija na glukozu, a inzulinska rezistencija prema nekim autorima i u 80%. Dugoročno je primjećen kod žena sa PCOS povećan rizik razvoja šećerne bolesti (diabetesa tip 2), karcinoma endometrija, apneje u snu, kao i kardiovaskularne bolesti povezane sa prisutnim metaboličkim nepravilnostima. U liječenju se ovisno o želji žene za trudnoćom ili ne preporučavaju različiti pristupi. U svakom slučaju promjena i prilagodba načina života u smislu pravilne i zdrave prehrane, tjelovježbe, smanjenja tjelesne mase ukoliko je ista povećana, potom hormonska terapija radi regulacije poremećaja ili korištenje lijekova koji reguliraju šećer u krvi i inzulin (npr. metformin), ev. laparoskopski (operativni) pristup elektrokoagulacije jajnika, tzv. laparoskopski drilling.

Zadnjih godina se intenzivno istražuju inozitoli i različite izoforme inozitola. Inozitol se (zasad) svrstava u skupinu tzv. “pseudovitamina”, a u osnovi je alkoholni šećer (heksahidroskicikloheksan) koji ima 9 izomera od kojih su se mio-inozitol i d-kiroinozitol pokazali najvažniji u različitim i kompliciranim metaboličkim procesima organizma, a posebno za metabolizam glukoze i inzulina te pravilan razvoj folikula i sazrijevanje jajnih stanica, tj. funkciju jajnika. Inozitoli se nalaze u različitim namirnicama (npr. voće, grahorice, žitarice, orašasti plodovi i dr.) i naše tijelo ih samostalno proizvodi, ali sve više istraživanja pokazuje da je dodatno uzimanje inozitola jako korisno, a posebno za žene sa PCOS i inzulinskom rezistencijom kod kojih su se gotovo svi gore navedeni simptomi u brojnim istraživanjima popravili. Jednako tako je važno da se nije pokazao negativan učinak ili neke značajnije nuspojave, iako ih se nikako ne preporučuje olako uzimati i bez kontrole liječnika.  Iako se inozitoli još uvijek intenzivno istražuju, znanstveni dokazi govore u prilog njihovoj učinkovitosti i neškodljivosti te se čine u različitim oblicima i kombinacijama međusobno i sa drugim tvarima obećavajući u terapiji konkretno PCOSa.

Literatura:

  • Kamenov Z, Gateva A. Inositols in PCOS. Molecules. 2020;25(23):5566.(Published online 2020 Nov 27). doi: 10.3390/molecules25235566.
  • Barriga P, Roque A, del Pilar Navas Aparicio M, López Berroa J. Role of myo-inositol in polycystic ovary syndrome. Gynecological and Reproductive Endocrinology and Metabolism (GERM) 2020;1(4):204-7. (Published online November 25, 2020).
  • Roseff S, Montenegro M. Inositol Treatment for PCOS Should Be Science-Based and Not Arbitrary. Int J Endocrinol. 2020; 2020: 6461254. (Published online 2020 Mar 27.). doi: 10.1155/2020/6461254.